Pre nego što su se pojavili lični ekrani, u domu sa samo jednim televizorom nije bilo moguće da svako istovremeno gleda svoj omiljeni program. Ako se ukusi ukućana nisu poklapali, morali su da se dogovore, popuste jedni drugima ili prihvate da neće gledati ono što žele. Slično je bilo i sa kućnim telefonom: dok je jedan član porodice razgovarao preko jedine telefonske linije, ostali su morali da sačekaju.