Kada je Kralj Ibi Alfreda Žarija 1896. u Parizu pretvoren u skandal, bila je to pobuna protiv same institucije pozorišta: tragedija o kraljoubistvu izvrgnuta je grotesknoj lakrdiji, a uzvišeni jezik vlasti razgrađen je besmislom, telesnošću i karikaturom. Iz te radikalne demontaže pozorišnih konvencija rodiće se jedan od genealoških korena teatra apsurda. Ali Žarijeva politička intuicija […]