Plac na kome je vikendica moje porodice nalazi se na prelepom brdu iznad Dunava. Pogled na Dunav kvari nam korov i ostalo rastinje sa komšijskog placa koji, kakve li simbolike, raste od daleke 1990. godine. Kako sam ja umereno vredan i neumereno smotan čovek, ovo rastinje svake godine samo skraćujem, kako bismo ponovo dobili pogled. Ne umem međutim da svo to rastinje sasečem u korenu. Zbog toga ono ponovo raste i buja, te se taj teren pretvorio u džunglu.