Osamdesetih godina bilo je pokušaja da se pojedini horor filmovi cenzurišu ili da se makar javno osramote njihovi autori. U Britaniji je postojala ozloglašena lista takozvanih „video gadosti“, dok su u SAD ugledni kritičari poput Džina Siskela i Rodžera Iberta osuđivali slešere, tvrdeći da su ti filmovi neetični i štetni za mlade umove u razvoju.